NATAŠA KRSMANOVIĆ

Moje ime je Nataša, rođena sam jedne hladne zime u novembru, 1990. godine.

Kada sam bila mala maštala sam da ću kada porastem lečiti egzotične životinje u Africi, biti najhrabrija žena pilot
u istoriji ili bar kapiten reprezentacije u odbojci. U to doba vrlo žustro sam igrala fudbal, volela da pravim
osmatračnicu na drvetu sa svojom bandom i strogo izbegavala da nosim suknje…

…A onda sam malo porasla, završila srednju medicinsku školu u Loznici, pa Psihologiju na Filozofskom fakultetu u
Beogradu. I taman kada sam prestala da igram fudbal, počela da nosim suknje i pomislila da u ovom dosadnom
svetu odraslih nema mesta za dete u meni, desilo se neočekivano. Otkrila sam Otkrivalicu, ili je ona otkrila mene!?

Od aprila 2015. godine drugari i ja zajedno pričamo o našim precima na Etno programu, ispitujemo naša čula na
programu Volim i čuvam svoje telo, bavimo se raznim temama na Tematskim radionicama, radimo sa različitim
materijalom i družimo se na uvodnim i završnim aktivnostima. Ja pomažem drugarima kojima je potrebna dodatna
podrška, a zajedno se i testiramo pred polazak u školu.

Sada svakog dana mogu da budem ne običan, nego svemirski pilot, da lečim čak i jednoroge, pre podne u Africi,
a popodne na Madagaskaru, da komandujem strašnim gusarskim brodom ili mačkoletelicom i svašta još…

Ponovo sam pronašla svoju bandu, ali sada zajedno gradimo jednu osmatračnicu iz koje se gleda u budućnost,
a njena su građa drugarstvo, znanje, osećanja, igra, razumevanje, podrška, pravila i puno, puno ljubavi.

Deca o Nataši  kažu –  Nataša je dobra. Ima različitu majicu od drugih… crvena
ili plava… ja bih volela da ona ima narandžastu!  Ona ima sa nama neke igre,
imamo na primer, slobodnu igru kada se završi pozorište! Nataša ima lepe
patike. Ja volim da se igram sa vrtićkim igračkama sa Natašom, volim sa njom
da radim neke stvari koje ona voli i volim da učim da  poštujem pravila
na radionici.