ANĐELKA ĐORĐEVIĆ

Ja sam Anđelka
Rodila sam se jednog oktobarskog jutra 1987. godine u Pirotu, gradu ćilima, Stare planine, Midžora, meraka i đubeka.
Obožavala sam da idem u vrtić, tamo sam volela da glumim, plešem, crtam i pravim „džinovsku tortu“ od kockica.
Maštala sam da ću biti košarkašica sve do momenta dok nisam prvi put ušla u kancelariju školskog psihologa. Moj školski psiholog bila jedna veoma topla i srdačna žena koja je bila divna prema deci, tada sam odlučila da ipak želim i ja da postanem psiholog.
Studije psihologije sam upisala na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Nakon 10 godina rada u različitim ustanovama u kojima sam, prvenstveno, radila sa decom, eto mene u Otkrivalici, najradosnijem i najrazigranijem mestu.
Ovde volim da se igram sa mojim drugarima, volim kada smišljamo priče o zmajevima, kraljici i jednorozima, kada umirujemo „skakutavu“ stolicu ili se šunjamo kao mede i preskačemo prepreke.
Svakoga dana me podsete šta je u životu najvažnije:
*Ljubav *Zagrljaj *Osećaj sigurnosti *Poverenje *Smeh
*Osećaj pripadanja i bliskosti *Igra

 

Deca o Anđelki kažu – volim kada je ona sa nama na igranjcu, mnogo volim da se mazim sa njom. Njene opuštajuće radionice baš opuštaju, to je kada nam meda skače i pomera se po stomaku. Ona je jako dobra, nežna, lepa i sjajna i ima jako lepu blistavu kosu.